Osnovna škola kraljice Jelene Solin

Pozornost učenika 1. b razreda OŠ kraljice Jelene i dalje zaokuplja projekt “Solin, grad koji volim!”.

Izvanučionička nastava, brojnim aktivnostima, kod učenika potiče se i osnažuje ljubav prema mjestu stanovanja. Na taj ga način najbolje upoznaju. Projektnim aktivnostima, na samim lokalitetima, razvija se svijesti o važnosti očuvanja kulturnih znamenitosti grada Solina koji obiluje bogatom poviješću. 

Nakon što su obišli kulturno-povijesne znamenitosti u blizini središta grada, učenici su, sredinom mjeseca ožujka, u pratnji učiteljice i pedagoginje posjetili  lokalitet stare Salone. Posjet su isplanirali u suradnji s muzejskim pedagogom Arheološkog muzeja. U sklopu razgleda lokaliteta stare Salone dogovorena je radionica Mali detektivi jer se aktivnim sudjelovanjem najbolje uči. U dogovoreno vrijeme dočekale su ih dvije studentice s odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu. Učenici su pozorno slušali predavanje studentica. Zahvaljujući interaktivnom predavanju i radionici naučili su puno o Saloni. Pred samim ulazom, na panou, nalazi se velika karta Salone s kazalom pojmova i važnih lokaliteta. Karta im je poslužila da se što bolje orijentiraju u prostoru i povežu priču muzejskih pedagoginja  s vizualnim. 

Naziv grada Solina potječe od latiniziranog naziva Salona, a korijene ima u ilirskom nazivu. To se ime prvi put spominje 119. godine prije Krista, za vrijeme rata Ilira i Rimljana. Ipak, ime Salona najviše je poznato po staroj rimskoj provinciji. Smatra se da je car Dioklecijan rođen u njezinoj blizini, a svi znamo da je on zaslužan za izgradnju poznate palače u Splitu.

Splićani slave praznik svetog Duje koji je bio biskup Salone u doba cara Dioklecijana. Ubijen je za vrijeme Dioklecijanovih progona kršćana u amfiteatru stare Salone, a pokopan je na groblju poznatom po nazivu Manastirine. Kasnije su njegove relikvije prenesene u Dioklecijanov muzej, koji je preuređen u katedralu.

Učenici su, tijekom obilaska Salone, posjetili i vidjeli ostatke velikog amfiteatara u kojem su se održavale borbe gladijatora. Saznali su da je pokojni don Frane Bulić najzaslužnija osoba za Salonu kakvu danas znamo. Osim što je bio svećenik, bio je ugledni hrvatski arheolog i povjesničar. Na otoku u Solinu otkrio je sarkofag kraljice Jelene iz 976. godine i pročitao oštećeni grobni natpis. Učenici su bili ponosni jer upravo njihova škola nosi ime kraljice Jelene. Posjetili su sarkofag u kojem je pokopan don Frane Bulić.

Nakon što su obišli Salonu, učenici su sudjelovali u arheološkoj radionici Budi mali arheolog. Muzejske pedagoginje dale su im arheološki alat kojim su u pijesku, laganim pokretima, tražili antičke predmete pazeći da ih ne oštete. Podijelili su se u dvije grupe i tragali za vrijednim predmetima. Cilj je bio pronaći i iskopati što više predmeta. Trebali su zabilježiti što više podataka o njima. Pronašli su ručke amfora, zlatnike s likom cara Dioklecijana, lanterne… Tijekom radionice primijenili su stečena znanja istraživanjem simulacije arheološke sonde pomoću primjerenih alata. Pronađene predmete (replike antičkih predmeta) nacrtali su, zabilježili i opisali te ih predstavili jedni drugima. Jedna grupa bila je uspješnija. Pronašla je čak jedanaest predmeta, a druga devet. Nakon toga uslijedio je odmor malih arheologa u predivnom vrtu Tusculuma. 

Kad su se vratili u školske klupe, zajednički su stvarali slikopriče s tematikom Salone i prisjetili se riječi mjesnog govora. Razveselio ih je zadatak u kojem su trebali nacrtati prizore koji su ih u Saloni najviše dojmili. Tko zna, možda su dobili i novog arheologa. 

Učenici 1. b razreda OŠ kraljice Jelene iz Solina, u pratnji svoje učiteljice Anite Čupić i pedagoginje Sanje Matić, od početka nastavne godine sudjeluju u projektu “Solin grad koji volim”. Cilj je projekta kod učenika pobuditi ljubav prema njihovom mjestu stanovanja na način da ga što bolje upoznaju i tako još više zavole.  Sudjelujući u projektu razvijaju svijesti o važnosti očuvanja kulturnih znamenitosti grada Solina koji obiluje bogatom poviješću. Bilo je dovoljno samo izaći iz učionice i krenuti u obilazak. Lijepo vrijeme im je pomoglo u tome. 

Škola se nalazi u blizini rijeke Jadro i Gospinog otoka. Prije mosta, koji vodi do crkve, naišli su na hotel “President”, koji su neki učenici prethodno posjetili. Prisjetili su se da je hotel ustanova u kojoj borave turisti iz cijelog svijeta te da svako veće mjesto, posebno turističko, ima hotel koji može ugostiti posjetitelje. 

Prešavši most, učenici su stigli na Gospin otok. Motivirani vlastitim istraživačkim duhom doznali  su zašto je otok dobio taj naziv.  

Objasnili su da je taj dio kopna nekada bio otok sve dok pučani Solina nisu izgradili mostove kako bi lakše stigli do crkve koja je tu bila sagrađena. Gospin otok, najstarije marijansko svetište Hrvata, nastalo je jako davno, u srednjem vijeku. Bilo je okruženo rukavcima rijeke Jadro. Crkvu je dala sagraditi hrvatska kraljica Jelena, a danas se zove crkva Blažene Djevice Marije.  S vremenom je dobila naziv Gospa od Otoka. 

Nakon  istraživanja i povezivanja s povijesnim izvorima uslijedila je zabava kotrljanjem niz livadu u blizini crkve. Veselje i smijeh podsjetili su učenike da je Solin najmlađi grad u Hrvatskoj te da njihovi sugrađani rado dolaze na Gospin otok i uživaju u prekrasnoj prirodi uz rijeku. 

Pored crkve Gospe od Otoka nedavno je sagrađena nova crkva Svete obitelji koju su  posjetili. Doznali su da je to bazilika i da može primiti puno više vjernika nego prijašnja, stara crkva. U njoj se održava župni vjeronauk za buduće prvopričesnike i krizmanike. 

Prešavši još jedan most preko rijeke Jadro, došli su do Doma kulture Zvonimir koji je smješten u jedinstvenoj zgradi u samomu središtu Solina. Dom je središnje i krovno mjesto kulturne djelatnosti u gradu u kojem se održavaju brojni koncerti, predstave, izložbe te razni glazbeni i dramski nastupi. Tu se nalazi i uredništvo gradskog lista “Solinska kronika” koja bilježi sve značajno za grad Solin i izlazi jednom mjesečno.  

Nastavivši put i prešavši čak sedam mostova na rijeci Jadro, stigli su do Gradine. To je stara utvrda koja potječe iz XVI. stoljeća. Prema predaji, dao ju je sagraditi bosanski paša Husein 1531. Godine, a izgradnja je trajala samo 15 dana. 

Nakon toga učenici su krenuli u posjet gradskoj knjižnici. Putem su vidjeli solinsko ribogojilište u kojem se uzgajaju kalifornijske pastrve. Učiteljica i pedagoginja objasnile su im čemu služe veliki bazeni u ribogojilištu. 

Stigli su i do gradske knjižnice Solin koja je važno informacijsko, komunikacijsko i kulturno središte Solina. Učenici rado odlaze u knjižnicu i posuđuju slikovnice i knjige.  

U obližnjem Teatrinu, koji djeluje u sklopu knjižnice, učenici imaju priliku gledati dječje predstave. Vrativši se u školske klupe, sve što su vidjeli, dojmove su podijelili s vjeroučiteljicom katoličkoga vjeronauka. Na nastavi Hrvatskog jezika stvarali su slikopriče s tematikom posjeta gradu  i upoznavali riječi mjesnog govora. 

Sanja Matić, pedagoginja

U okviru projekta “Solin, grad koji volim” učenici 1. a i 1. b razreda s učiteljicama i pedagoginjom posjetili su Gašpinu mlinicu staru više od 300 godina koja je ujedno zaštićeno kulturno dobro grada Solina. Cilj našeg posjeta je razvijanje privrženosti učenika prema očuvanju zavičajnih običaja i kulturnih znamenitosti grada Solina. Također, obilježili smo Dan kruha i zahvalnosti za plodove zemlje.

Kako im približiti stare zanate i načine kojima se od zrna dobije pogača? Najbolje za to posjet je staroj mlinici! Željeli smo vidjeti  kako su se očuvali tradicijski običaji Dalmacije, kako se nekad mljelo žito i kako su Solinjani živjeli i radili u prošlosti. Djeci se zorno predočio način na koji kamen melje zrno i pretvara ga u brašno te kako mlin radi uz pomoć vode, bez struje.  

Pred mlinicom, u dogovoreno vrijeme, dočekale su nas dvije domaćice. Na samom početku  podijelile su nas u dvije skupine s obzirom na uzak prostor mlinice.  Dok se jedan razred upoznavao s radom mlina, drugi  je mijesio tijesto od brašna i vode te  kalupima izrađivao različite oblike. Većina učenika po prvi je put mijesila tijesto.  Početni strah od zaprljanih prstiju zamijenilo je oduševljenje kada su se  brašno i voda spojilo u tijesto od kojeg su dobili razne oblike.

Nakon toga domaćica nas je okupila oko velikog mlina i upoznala s načinom dobivanja brašna ručnim mljevenjem pšenice i ostalih žitarica. Veliki kameni mlin zaokupio je pozornost učenika. Zanimalo ih je što ga pokreće i gdje idu zrna koja kamen melje. Upoznali su se i sa strukturom mljevene pšenice i kukuruza.

Na slikovit način dočaran nam je život kakav je nekad bio, bez televizora, mobitela i interneta.  Vidjeli smo što se nekad  koristilo za rad u polju, vinogradu i  masliniku te kako se šilo, plelo i kuhalo. Učenici su se rado javljali i pogađali svrhu brojnih izloženih predmeta koje su koristili njihovi predci.

Neke od njih bili su: badanj, stare demižane, stap, stara šivaća mašina, sedlo, starinska karijola, stara kolijevka, plug, grablje, vile i još mnogo drugih sitnih predmeta potrebnih za jedno domaćinstvo (kuhače, teće, tave, sukneni prekrivači).

Stara utihnula mlinica na trenutak je oživjela uz dječji smjeh i vrijedne rukice, baš kao nekada, kada se mlin okretao bez stajanja, a brašno punilo velike vreće. 

Puni dojmova i novog znanja, šetnjom uz rijeku Jadro, vratili smo se u školu.

Pedagoginja Sanja Matić

U šk.god. 2023./24. učenici 1. b razreda s  učiteljicom Anitom Čupić i pedagoginjom Sanjom Matić sudjeluju u projektu pod nazivom Solin, grad koji volim! Cilj projekta je  razvijanje kod učenika privrženosti očuvanju zavičajnih običaja i kulturnih znamenitosti kraja, kao i  razumijevanje veze između kulture i domovinskog identiteta. Namjena projekta je  očuvanje tradicijskih običaja Dalmacije,  aktivno sudjelovanje u aktivnostima kojima se obilježavaju datumi važni za lokalnu zajednicu, istraživanje i povezivanje na temelju povijesnih izvora i  njegovanje istraživačkog duha. Projekt će se realizirati posjetom Saloni, Gašpinoj mlinici, druženjem sa starijim sugrađanima, posjetom Domu kulture Zvonimir, posjetom Gospinu otoku i obilazkom crkve, posjetom mjesnoj knjižnici, prikupljanjem uporabnih predmeta iz prošlosti, održavanjem radionica s roditeljima i  prezentacijom projekta na Međužupanijskoj smotri građanskog odgoja. Način vrednovanja projekta  je kroz  prezentacije projekta roditeljima, školskim djelatnicima i učenicima škole